Ove žene bile su srce i ruka ustaškog terora: Zverski ubijale Srbe iz čistog zla, decu i žene davile i čizmama gazile do smrti (Foto)
Dok se istorija Drugog svetskog rata često pamti kroz herojstvo partizanki i boraca otpora, malo je poznato da su žene igrale ključnu ulogu i u jednom od najmračnijih pokreta u Evropi - ustaškom režimu Nezavisne Države Hrvatske (NDH). Studija istoričarke Martine Bitunjac "Žene i ustaški pokret" prvi put na Balkanu razotkriva njihovu brutalnu moć i odgovornost.
Ova knjiga je prva na balkanskim prostorima temeljno istražila učešće žena u formiranju i oblikovanju NDH, u formiranju ustaškog pokreta 1929. godine u Italiji. Na kraju otkriva veliku enigmu - kako se ustaška ideologija utkala u gene većine Hrvata gde dominira i danas?
Ustaškinje kao aktivni stub režima
Martina Bitunjac piše da ustaške žene nisu bile samo pasivne sledbenice; bile su organizatorke, propagandistkinje i čuvarice smrti. U javnom narativu je već od 1939. godine često pominjana "ustaška majka" Manda Devčić koja je rodila šest sinova. Ona je javno govorila: "Ustaše sam rodila, ustaše hranila i ustaše podigla." Nju je kasnije Ante Pavelić odlikovao visokim državnim priznanjem.
Pavelić i strateška uloga žena u NDH
Već početkom 1941. godine Ante Pavelić je prepoznao stratešku vrednost žena. Formirane su dve glavne organizacije - Ženska ustaška mladež i Ženska loza hrvatskog ustaškog pokreta - koje su decu i mlade pretvarale u poslušne izvršitelje ustaške ideologije. Devojke su se zaklinjale: "Za dom spremni!" i pevale pesme u kojima su obećavale život za "Hrvatsku i Anti Paveliću".
- Ustašku mladež Pavelić je osnovao 5. novembra 1941. godine. Bila je podeljena na žensku i mušku granu i sastojala se od četiri podorganizacije: Ustaška uzdanica okupljala je decu od 7 do 11 godina, Ustaški junak/junakinja starosti od 11 do 15 godina, Ustaška Starčevićeva mladež bila je obavezna za mlade do 21 godine života. Njoj pridruženi "sveučilištarci i sveučilištarke". Sredinom 1942. Ženska ustaška mladež brojala je 23 štaba, 60 logora i 234 tabora. Hrvatska se mladež morala priključiti odgovarajućoj ustaškoj organizaciji... Sve sa ciljem da se militarizuju i disciplinuju deca i mladi. Devojke i dečaci nisu samo polagali ustašku zakletvu, nego su nosili odgovarajuću ustašku uniformu kao politički simbol. Ustaški pozdrav "Za dom spremni" bio je obavezan za sve, a uveden je i u škole... Ustaška uzdanica značila je da Pavelić može biti siguran da će se deca, kad odrastu, žrtvovati za njega i svoju domovinu. Primerice, u prvom stihu pesme "Zavet mladih Hrvata" koju su pevale pripadnice Ženske ustaške uzdanice prilikom Pavelićeve posete, jasno je izražena samopožrtvovana uloga dece:
"Mi smo mala djeca/al Ustaše prave/Za Hrvatsku dat ćemo/naše mlade glave."
Kult majčinstva i fanatizam bez izbora
Nije se postavljalo pitanje da li se devojke žele identifikovati s budućom ulogom majke. Ustaše su pokušale usaditi tu ulogu, o čemu svedoči i pesma koju je pevala Ženska ustaška mladež iz Županje, gostujući kod Pavelića:
"Bog ubio svaku majku našu,/koja Anti ne rodi Ustašu. /Svaka majku potopila rika,/koja Anti ne rodi vojnika./Poglavniče mi smo Tebi vjerni,/Tebi vjerni i za Dom spremni."
Ustaše su ulagale veliki napor u ideološki odgoj mladih Hrvata i Hrvatica... Nakon uspostavljanja ustaške države, došlo je do korenitih promena u školskom sistemu, koje je bilo politički "rasno"... Otpuštane su srpske učiteljice, što je pravdano da su bile nesposobne. Jevrejskoj deci zabranjeno je školovanje, a srpskoj delimično dozvoljeno, ali su bila izložena nacionalnoj i verskoj torturi... - piše Martina Bitunjac.
NDH je, planski i temeljno, vaspitavala mlade, od prve školske klupe u ustaškom i duhu vernosti poglavniku, što donekle objašnjava zbog čega je ta ideologija ukorenjena u delu hrvatskog naroda i danas.
Prevaspitavanje siročadi i priprema za vojnu službu
Decu su obučavale ustaške dužnosnice, koje su pre toga kao "ustaške prvakinje" spremane na posebnim ideološkim ustaškim kursevima u trajanju od tri meseca. Ženska ustaška mladež otišla je korak dalje u svom delovanju. Mlade dužnosnice uključene su u prevaspitavanje srpske siročadi u što odanije ustaše. Roditelji su im bili deportovani ili ubijeni. Time su mlade pripadnice ustaškog pokreta bile zupčanik u zločinačkoj ustaškoj mašini... Početkom 1942. buduće dužnosnice bile su pripremane i za vojnu službu.
Martina Bitunjac u studiji "Žene i ustaški pokret" piše da nisu svi mladi u NDH prigrlili ustašku ideologiju. Bilo je primera u Slavoniji da su cela srednjoškolska odeljenja bila u SKOJ-u i da su pobegla u partizane.
Ženska loza ustaškog pokreta elitna organizacija
Žensku lozu hrvatskog ustaškog pokreta Pavelić je osnovao 17. decembra 1941. kao jednu od podorganizacija pokreta. Ženska loza je zamišljena kao elitistička organizacija gde se svaka članica morala zakleti da će čuvati ustašku tajnu, koju je Ivona Javor ocenila "svetom".
- Činile su je žene starije od 21 godine, zdrave Hrvatice koje su bile spremne da rade za narod i domovinu - piše Martina Bitunjac.
Ženska loza je u januaru 1942. okupljala 304 žene iz Zagreba, Vukovara i Vinkovaca.
- Vodeću ulogu u Ženskoj lozi ustaškog pokreta mogle su zauzeti samo nacionalno osvešćene, pravoverne "arijevske" Hrvatice. Većina ih je bila aktivna u obrazovanju: bile su učiteljice ili direktorke škola, stoga su u svojoj dvostrukoj profesionalnoj i političkoj ulozi uticale na ideološko vaspitanje mladih... Neke od njih poput Olge Osterman, Marije Kumičić i Zdenke Smrekar… Sa razvojem Ženske loze sve je nekako išlo teško, Poglavnik je imenovao u njeno vođstvo nekoliko uglednih ustaškinja - Đurđicu Vitković, Silvu Radej, Miru Urli, Jelku Benešić, Vladku Došen i Mariju Bielen...
Za većinu pripadnica Ženske loze kraj rata označio je početak njihove lične tragedije: bilo da su ih partizani uhapsili na begu u Austriju, bilo da su ubijene na licu mesta bez suđenja. Ivona Javor je do danas nestala, Zdenka Smrekar uhapšena 1945, potom puštena na slobodu, pa opet 1946. uhapšena, kada joj se gubi svaki trag. Vlasta Arnold uhapšena avgusta 1945. provela u zatvoru 11 godina, a Olga Osterman, jedna od retkih, domogla se izbeglištva u Argentinu - navodi se u knjizi.
Žene u službi logora i Ustaške nadzorne službe
Žene su učestvovale i u najokrutnijim delovima režima - Ustaškoj nadzornoj službi i koncentracionim logorima.
- Činjenica da su žene radile i za Ustašku nadzornu službu kao administrativne službenice, špijunke ili čuvarke logora dovodi do zaključka da su znale za zločine, da su i one bile uključene u progon i istrebljivanje Srba, Jevreja i Roma - piše istoričarka Bitunjac.
Navodi i da su zatvorenice bile instrumentalizovane u obaveštajne svrhe. Metode kojima su ustaše naterale žene da se "približe" stranim vojnicima bile su zastrašujuće okrutne, što se vidi iz izjave Fatime Brkić, deportovane iz Sarajeva u Jasenovac 1942. godine.
Ona je u Jasenovcu mučena krajnje okrutno, dok nije pristala da sarađuje. "Rekli su mi u Zagrebu da sam vrlo lepa žena i da su ustaše bile velikodušne... Tražili su od mene protivuslugu. Ja sam se morala staviti na raspolaganje špijunskom ustaškom birou. Morala sam se približavati talijanskim oficirima, isto tako i Hrvatima i saopštavati ustašama svaku pojedinost... Razumila sam da se samo tako mogu spasiti."
"...Može se sa sigurnošću pretpostaviti da je Fatima Brkić bila prisiljena i na seksualne odnose, iako to nije izričito pomenula u svom svedočenju... Prema izveštaju italijanske Druge armije, u jednom lokalu u Zagrebu u koju je dolazila nemačka, italijanska i hrvatska vojska, bilo je konobarica i prostitutki koje su radile za ustašku obaveštajnu službu."
- ...Za uključenje žena u službu u konc logorima bile su zaslužne usmene preporuke i rodbinske veze. Ljubica Babić bila je ćerka prvog upravnika logora u Jasenovcu Mije Babića. Nada Tambić-Luburić bila je polusestra Vjekoslava Luburića, Ljubica Flanjak bila je verenica Ljubomira Miloša, Štefica Majnarić supruga Jože Stojčića... Iako su zločini čuvarki konc logora manje poznati od zločina muškaraca, i one su aktivno učestvovale u ubistvima. Svedoci se u prvom redu sećaju Maje Buždon, Božice Obradović i Milke Pribanić. Obično su silovito, u ustaškim odelima i naoružane, uletale u logor u bilo koje doba dana i noći. Nikad se nije znalo šta će učiniti. Tukle su i šamarale logorašice, napadale su ih pogrdnim rečima, ubijale su često žene iz čistog zla.
Čuvarice su bile zaljubljene u svoje kolege ustaše. Međutim one su birale seksualne partnere i među zatočenim logorašima, sa njima su imale seks a potom ih ubijale - piše istoričarka Bitunjac.
Studija detaljno opisuje teror čuvarica poput Maje Buždon, Milke Pribanić i Božice Obradović.
Maja Buždon - simbol sadizma u NDH
Maja Buždon je, svedoče logoraši, decu i žene ubijala hladnim oružjem, pištoljem, pa čak i vlastitim rukama.
"Maja Buždon bila je markantna žena, u nju su bili zaljubljene sve ustaše u logoru Jasenovac. U svedočenju logoraša Mije Prebežaca on navodi da je ona s ustašama pila barabar i takmičila se sa njima u ubijanju dece,žena i muškaraca u masovnim likvidacijama u Donjoj Gradini. Ubijala je hladnim oružjem, pištoljem ili pak ih davila vlastitim rukama. Preživeli Šime Klaić svedoči da je ’Maja Buždon od žene logorašice otela dete iz naručja, uhvatila ga za noge i zavitlala o zid. Ona je ciljno birala žrtve za posebne prilike: na Božić 1942. ubila je sedam najlepših mladih devojaka’... Privremeni zapovednik logora Stara Gradiška Miroslav Filipović-Majstorović pohvalio je Maju Buždon kao ’pravu ustaškinju’ kad mu je ispričala koliko je ljudi ubila. Nedugo nakon hapšenja, vojni sud Druge jugoslovenske armije osudio ju je na smrt vešanjem 5. juna 1945. godine.“
Milka Pribanić i Božica Obradović - svedočenja o brutalnosti
Milka Pribanić, predratna konobarica, potom vojnik UNS-a u logoru Stara Gradiška, ostala je u sećanju logoraša kao krvoločna čuvarica. Jedan logoraš svedočio je da je jednu logorašicu čizmama izgazila do smrti.
"Činilo se da se na vreme distancirala od Ustaške odbrane valjda zato što je videla da će ustaše uskoro biti poražene u ratu. Prema izjavi Kaje Pereković, Pribanić je tražila pomoć od vođstva Ustaške mladeži i sa grupom ustaških pristaša u maju 1945. pobegla u Zagreb. Partizani su je uhapsili i prvom presudom osuđena je na 20 godina zatvora. U zatvoru Slavonska Požega provela je osam godina, a potom je živela u Saveznoj Republici Nemačkoj.
Zbog ubistava i naređivanja ubistava, i zbog pljačke maja 1945. optužena je i Božica Obradović sa Korduna. Zemaljska komisija za utvrđivanje ratnih zločina ustanovila je da je Božica bila pravoslavne vere, a počinila je ratne zločine. Nada Šakić koja je poznavala Božicu, negirala je srpski identitet bivše koleginice...“, piše Martina Bitunjac. Ona još, između redova, dodaje da ne veruje u nevinost Nade Šakić i presudu da nije kriva, uz opasku da ona i Višnja Pavelić “uopšte nisu videle decu logoraše u NDH!?“
Njihova brutalnost nije bila izuzetak; bile su deo dobro organizovane mašinerije koja je stotine hiljada Srba, Jevreja i Roma poslala na smrt.
Iako su neki muškarci osuđeni, većina ustaškinja koje su direktno učestvovale u zločinima nikada nije kažnjena. Neke su pobegle u inostranstvo, dok su druge nakon rata proživele duge godine zatvora, često uz minimalnu pravnu odgovornost.
Tek devedesetih pod lupom javnosti
- Tek su se dve ustaškinje ’90-ih našle pred lupom medija: bivša čuvarka koncentracionog logora Jasenovac Nada Šakić i Višnja Pavelić. Interes medija, pogotovo onih u Hrvatskoj i u Srbiji, Šakićeva je pobudila kao pratnja suprugu Dinku na putu iz Argentine u Hrvatsku, gde se ovom zapovedniku zloglasnog koncentracionog logora Jasenovac sudilo za ratni zločin protiv civilnog stanovništva i zločin protiv čovečnosti. Iako su neke svedokinje i Nadi Šakić na teret stavljale različite zločine, ona ipak nije izvedena pred sud zbog nedostatka dokaza. Njen suprug, međutim, osuđen je na 20 godina zatvora. Umro je u zatvoru pre isteka kazne - piše Martina Bitunjac u predgovoru knjige.
Bitunjac ističe da u posleratnoj Jugoslaviji i danas, uloga žena u ustaškom pokretu ostaje skoro neistražena, dok se nacionalističke struje u novoj Hrvatskoj često vraćaju na simbole i kult "ustaškog heroizma".
Ova knjiga razotkriva jezivu istinu: ustaška ideologija nije bila puki proizvod muškaraca. Žene su bile srce i ruka terora - od obrazovanja dece, preko vođenja propagande, do neposrednog učestvovanja u masovnim ubistvima.
Moto NDH ideologije "Ustaše sam rodila, ustaše hranila i ustaše odgajila" nikada nije bila samo metafora. Bila je hladna stvarnost jednog režima u kojem su žene bile ne samo prenosnice ideologije, već i izvršioci zločina nad sopstvenim narodom.
Kurir.rs/ Ekspres.net